


Destilerija Bosiljčić na tržište plasira isključivo ultra premium rakije
Destilerija Bosiljčić, pripada familiji Bosiljčić, staroj srpskoj porodici koja vuče korene iz okolini Nevesinja u Hercegovini. Početkom 19. veka deo porodice, otac sa sinovima Avramom i Joksimom seli se u Gorjane, selo kod Užica. Na imanju na koje su se doselili oko 1820. godine počinju sa proizvodnjom rakije. Svojim poštenim radom i trudom stiču veliki ugled u srpskom društvu i postaju istaknuti u poljoprivredi, umetnosti, građevini, humanitarnom radu, politici.

Obnova porodičnog brenda
Porodica Bosiljčić je stara srpska porodica koja je bila naseljena u okolini Nevesinja u Hercegovini. Početkom 19. veka deo porodice Bosiljčić, otac sa sinovima Avramom i Joksimom, seli se u Gorjane, selo kod Užica.
Na imanju na kojem su se doselili, oko 1820. godine, počinju sa proizvodnjom rakije. Svojim poštenim radom i trudom, porodica Bosiljčić stiče veliki ugled u srpskom društvu, bili su istaknuti u poljoprivredi, umetnosti, građevini, humanitarnom radu, politici. Družili su se sa uticajnim ljudima u državi i van njenih granica.
Mukotrpnim radom su stvarali i širili svoj imetak, na kojem su sadili šljive, jabuke, kruške, grožđe od kojih su proizvodili najfiniju rakiju i vino, prateći tehnološku modernizaciju tog vremena. Svoju dugu tradiciju proizvodnje rakije su prenosili sa kolena na koleno.
Za vreme Drugog svetskog rata, 1943. godine, u godini kada je šljiva dobro rodila, svi tadašnji kapaciteti destilerije Bosiljčić bili su popunjeni. Nemačka vojska po tadašnjem nalogu svojih pretpostavljenih dolazi u destileriju Bosiljčić i spaljuje kuće, svu prozvodnju i rezerve rakije koje su do tada bile na starenju. Kao razlog navedeno je da je porodica Bosiljčič četnička porodica koja je generacijama bila za kralja i otadžbinu. Shodno političkom uverenju „za kralja i otadžbinu“, 1946. godine, komunisti proglašavaju porodicu Bosiljčić narodnim neprijateljima i bez ikakvog dokaza i suđenja oduzimaju celokupnu imovinu na kojoj su bili zasadi voća od kojih se proizvodila vrhunska rakija.
Ostavljena na zgarištu svojih kuća, bez ičega, porodica Bosiljčić iznova decenijama kreće da stvara i obnavlja svoje preostalo imanje i porodični brend. Svojim istaknutim zalaganjem u oblasti poljoprivrede, umetnosti i građevine u okviru svoje zemlje i van njenih granica, porodično ime Bosiljčić ponovo postaje prepoznatljivo.
Zahvaljujući Radomiru Bosiljčiću na imanju koje nije oduzeto 1946. godine, a na kojem su se naši preci doselili početkom 19. veka, 2000-te godine počinje izgradnja porodičnog zamka kao spomen zdanje tradiciji i našim precima i izgradnja destilerije Bosiljčić po najmodernijim tehnološkim standardima. Iste godine kupovinom okolnih parcela kreće sadnja stabala 3 sorte šljive (čačanke rodne, požegače i stenlej) kojih danas ima oko 10.000.
Višedecenijskim trudom svojih naslednika 2004. godine porodica Bosiljčić biva rehabilitovana, a 2018. godine počinje delimično vraćanje oduzete imovine, na kojoj će se obnoviti zasadi voća koje se koristilo za proizvodnju rakije. Shodno tome, plan destilerije Bosiljčić je da u narednim godinama na svojim parcelama posadi više od 10.000 stabala šljive, od kojih se proizvodi najfinija porodična rakija od šljive – Ekselencija.
est. 1820
O destileriji

Destilerija Bosiljčić poseduje prohromske fermetore za jednovremeni smeštaj 200 tona otkoštenog voća, kolonu sa 5 podova, deflagmatorom, aromatizerom i kazanom od 1500 l indirektno zagrevanim vodenom parom niskog pritiska. Šljiva za našu rakiju dolazi iz naših voćnjaka, što nam omogućava da prvu tehnološku operaciju, koja predstavlja prikupljanje zrelih plodova (šljiva padalica), uradimo besprekorno.
Praksa u destileriji Bosiljčić je da se svaka šljiva opere, oguli i izvadi koštica, a nakon procesa destilacije čisto „srce“ rakije ide u novo hrastovo bure iz koga se pakuje konzumentima.
U cilju zadovoljenja i zahteva kupaca, porodica Bosiljčić je svoje voćne rakije čuvala na starenju od 2007. godine i tek sada 2022. godine se pojavljuje na tržistu sa svojim rakijama.
Zahvaljujući Radomiru Bosiljčiću na imanju koje nije oduzeto 1946. on 2000. godine počinje izgradnja porodičnog zamka kao spomen zdanje tradiciji i precima i izgradnja destilerije po najmodernijim tehnološkim standardima. Iste godine kupovinom okolnih parcela kreće sadnja stabala tri sorte šljive, čačanske rodne, požegače i stenlej kojih trenutno ima oko 10.000.